POGREŠNA ŽENA, POGREŠAN AUTO I SMRT! Imao je 27 godina, milione i slavu, a onda je POBESNELI MUŽ OTVORIO VATRU! (VIDEO)
Dodajte Kurir u vaš Google izborLajman Bostok bio je na putu da postane jedno od najvećih imena američkog bejzbola. Sa samo 27 godina već je imao zavidnu MLB karijeru, višemilionski ugovor i reputaciju jednog od najboljih udarača svoje generacije. Pred njim su bile godine u kojima je trebalo da postane još veća zvezda.
A onda je jedno slučajno poznanstvo sa „pogrešnom ženom“ sve pretvorilo u tragediju.
Te večeri, 23. septembra 1978. godine, Bostok je posle utakmice otišao kod ujaka u Geri, u Indijani. Tamo je upoznao Barbaru Smit, ženu koju do tada nije poznavao. Ništa nije slutilo da će upravo taj susret, nekoliko sati kasnije, postati koban.
Bostok je seo u automobil sa Barbarom i njenom sestrom. Hteo je samo da ih poveze.
Nije znao da je Barbara bila u sukobu sa svojim suprugom. Nije mogao da pretpostavi da će ih njen muž ugledati zajedno, niti da će zbog tog susreta otvoriti vatru na automobil.
Bostok nije bio deo njihovog sukoba. Nije poznavao čoveka koji je pucao. Nije bio meta. Bio je samo čovek koji se u pogrešnom trenutku našao u pogrešnom automobilu - sa pogrešnom ženom.
Nekoliko sati kasnije, jedan od najtalentovanijih bejzbolera svoje generacije više nije bio živ.
Veliki talenat
Lajman Vesli Bostok rođen je 22. novembra 1950. godine u Birmingemu, u Alabami, a ljubav prema bejzbolu nasledio je od oca Lajmana Bostoka starijeg, koji je svojevremeno igrao u Negro ligi. Mlađi Bostok vrlo brzo je pokazao da poseduje ogroman talenat, pa ga je 1972. godine na draftu izabrala Minesota Tvins.
U MLB je debitovao 1975. godine i već tokom prvih sezona počeo da opravdava velika očekivanja. Za Minesotu je beležio proseke udaranja od .282, .323 i .336, da bi tokom 1977. godine napravio još jedan veliki iskorak i postao jedan od najboljih udarača u ligi. Tada više nije bio samo talentovani mladi igrač - Bostok je postao velika zvezda američkog bejzbola.
Posle sjajne sezone 1977. godine, Bostok je kao slobodan igrač postao jedan od najtraženijih bejzbolera u Americi. Kalifornija Ejndželsi ponudili su mu višegodišnji ugovor vredan oko 2,2 miliona dolara, što je u to vreme predstavljalo ogroman novac i bio još jedan dokaz koliko su verovali u njegov kvalitet.
Ipak, samo nekoliko meseci kasnije pokazao je da mu novac nije bio najvažnija stvar. Početak sezone bio mu je izuzetno loš, pa je tokom aprila imao veoma slab prosek i smatrao da nije opravdao platu koju je dobijao. Zbog toga je čak ponudio klubu da mu ne isplati mesečnu zaradu.
Kada su u Ejndželsima odbili njegov zahtev, Bostok je odlučio da taj novac ipak ne zadrži za sebe - ceo iznos dao je u dobrotvorne svrhe.
Taj potez mnogo je govorio o čoveku iza sportiste. Imao je višemilionski ugovor i status velike zvezde, ali mu novac očigledno nije predstavljao meru sopstvene vrednosti.
Predviđali mu Kuću slavnih
Iako je sezonu počeo daleko ispod svojih standarda, Bostok je uspeo da pronađe ritam i vrati se u formu. Pred poslednju utakmicu života imao je prosek udaranja .296, a ljudi iz sveta bejzbola verovali su da njegov najbolji period tek dolazi.
Menadžer Baltimor Oriolsa Erl Viver predviđao mu je čak više osvojenih titula najboljeg udarača, dok su njegovi saigrači i ljudi iz Ejndželsa godinama kasnije govorili o potencijalu koji je imao. Jedan od njegovih bivših saigrača, Rod Kjur, smatrao je da je Bostok mogao da stigne čak do 3.000 udaraca u karijeri.
Sve je ukazivalo na to da bi pred njim mogle da budu još godine velikih utakmica, rekorda i priznanja.
A onda je došao 23. septembar 1978. godine.
Odigrao utakmicu – i više se nije vratio
Tog dana Bostok je sa Kalifornija Ejndželsima igrao protiv Čikago Vajt Soksa. Njegov tim je poražen 5:4, a Bostok je zabeležio dva udarca. Niko tada nije mogao da zna da će to biti njegov poslednji profesionalni meč.
Posle utakmice nije ostao sa ekipom u hotelu, već je otišao kod svog ujaka Eda Tarnera u obližnji Geri. Tokom večere tamo je ponovo video Džoan Hokins, porodičnu poznanicu koju nije sreo godinama, a sa njom je bila i njena sestra Barbara Smit.
Bostok je odlučio da ih poveze do kuće. Bila je to sasvim obična odluka, jedan kratak put koji je trebalo da traje svega nekoliko minuta.
Niko nije mogao da pretpostavi da će upravo ta vožnja biti poslednja u njegovom životu.
Seo je u auto sa ženom koju je tek upoznao
Bostok je seo na zadnje sedište automobila svog ujaka, dok je pored njega bila Barbara Smit. Ona je tada bila razdvojena od svog supruga Leonarda Smita, a njihov brak već duže vreme bio je u ozbiljnoj krizi, uz sukobe i višestruka razdvajanja. Barbara je nedugo pre tragedije podnela i zahtev za razvod.
Leonard Smit je te večeri došao u blizinu kuće Barbare i njene sestre, a onda je ugledao svoju suprugu kako ulazi u automobil sa muškarcem kojeg nije poznavao.
Taj muškarac bio je Lajman Bostok.
Smit je krenuo za automobilom, potpuno nesvestan da se u njemu nalazi čovek koji sa njihovim bračnim problemima nema nikakve veze.
Bostok je jednostavno bio na pogrešnom mestu u pogrešnom trenutku.
Bostok nije bio meta
Kod raskrsnice Pete avenije i Džekson ulice automobili su se zaustavili, a Leonard Smit je prišao vozilu u kojem su bili Bostok i Barbara. Tada je otvorio vatru prema automobilu.
Cilj mu je bila njegova supruga. Bostok je bio slučajna žrtva.
Teško povređeni Bostok hitno je prebačen u bolnicu „Sent Meris“, gde su se lekari gotovo tri sata borili za njegov život. Međutim, njegove povrede bile su preteške i oko 1.30 ujutru, 24. septembra, preminuo je.
Imao je samo 27 godina.
Čovek koji je samo nekoliko sati ranije igrao utakmicu pred hiljadama ljudi sada se borio za život u bolničkoj sobi, a njegova karijera i sve ono što je tek trebalo da postigne završili su se u jednoj noći.
Svlačionica Ejndželsa zanemela
Vest o tragediji stigla je do njegovih saigrača dok su bili u hotelu u Čikagu. Ljudi koji su ga samo nekoliko sati ranije gledali na terenu sada su saznali da njihovog saigrača više nema.
Don Bejlor je kasnije govorio o neverici i suzama među igračima, dok su saigrači ostali budni pokušavajući da shvate šta se dogodilo. Kada su se narednog dana vratili na stadion, Bostokov ormarić bio je prazan, a njegova oprema spakovana.
Njegovo mesto u svlačionici ostalo je prazno, ali ono što je ostalo iza njega bilo je mnogo veće od jednog praznog ormarića.
Šta se dogodilo čoveku koji je otvorio vatru?
Leonard Smit je uhapšen nekoliko sati nakon pucnjave i optužen za ubistvo. Njegov advokat tvrdio je da je u trenutku zločina bio neuračunljiv, a na prvom suđenju porota nije uspela da donese konačnu odluku.
Kasnije je Smit proglašen neuračunljivim zbog mentalne bolesti i proveo je određeno vreme u državnoj psihijatrijskoj ustanovi, pre nego što je pušten 1980. godine. Slučaj je izazvao veliku kontroverzu u Americi i kasnije je bio povezan sa promenama zakona u Indijani.
Bostok je MLB karijeru završio sa prosekom udaranja .311, posle samo četiri sezone u najjačoj bejzbol ligi. Iako je njegov profesionalni put bio kratak, iza sebe je ostavio dovoljno velik trag da ljudi koji su ga gledali sa pravom veruju da je tek počinjao da pokazuje svoj puni potencijal.
Njegova karijera nije završena zbog pada forme, povrede ili odluke da napusti sport. Prekinuta je zbog tuđeg sukoba u kojem on nije imao nikakvu ulogu.
Upravo je to ono što njegovu priču čini toliko potresnom. Bostok nije tražio nevolju, nije poznavao čoveka koji je otvorio vatru i nije bio meta napada. Jednostavno je, posle utakmice, seo u automobil sa ženom koju je tek upoznao.
Čovek koji je mogao da postane legenda
Lajman Bostok ostao je upamćen ne samo kao vrhunski bejzboler već i kao čovek čiji je odnos prema novcu i drugima govorio mnogo o njegovom karakteru. Kada je smatrao da nije opravdao platu, bio je spreman da je se odrekne, a nakon što mu je klub to odbio, novac je prosledio u humanitarne svrhe.
Ipak, samo nekoliko meseci kasnije, njegov život je zauvek prekinut.
Iza njega je ostalo pitanje na koje niko nikada neće moći da odgovori - koliko je još mogao da postigne?
Možda je zaista bio budući član Kuće slavnih. Možda bi oborio brojne rekorde. Možda bi njegovo ime danas bilo među najvećim u istoriji američkog bejzbola.
Nikada nećemo saznati.